Puž stolar

Jednom zgodom sestrična je ispričala priču o pužu koji je htio postati stolarom. Ne sjećam se kako je išla priča u originalnoj verziji, ali sjećam se kako sam je samo par dana kasnije prepričavao jednom prijatelju. I jako mu se svidjela.

Prijatelj je bio u domovinskom ratu i izlječenje od PTSP-a pronašao je u šetnji šumom i obrađivanju drveta. Zamolio me neka napišem priču kako bi je mogao staviti u brošuru proizvoda koju je radio.

Do tog trena imao sam mnoštvo različitih priča koje su željele biti ispričane, ali radi cijele palete strahova (tko zna kako će ispasti, možda se nikome ne svidi, ja to ne mogu…) niti jednu od njih nisam završio.

Usmjerenost na drugog (pomoći prijatelju) pomogla mi je savladati ogromni strah od završavanja priče. Kako? Jednostavno nisam imao vremena za strahove.

Prijatelj me zamolio da priču napišem u što kraćem roku. Za dva dana priča je bila gotova.
Na kraju priča nije završila u njegovom katalogu ali je zato završila u slikovnici.

Lovorka i Davor, hvala na priči. Macko, hvala što si mi pomogao suočiti se sa vlastitim strahovima.

Dame i gospodo, Puž stolar…

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google photo

You are commenting using your Google account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.

%d bloggers like this: